Matoševi stihovi - korak ispred drugih, nekad i danas...

Matoš je nesumnjivo tvorac najpoznatijih i najljepših rodoljubnih stihova u Hrvata, korak ispred Kranjčevića i dva koraka ispred Harambašića, nedosegnut i nedo - stignut do danas, kazao je Tomislav Jonjić u predgovoru knjige Pjesme, rugalice i epigrami, izbor stihova Antuna Gustava Matoša, u izdanju AGM-a.

Nastojeći bar načelno kronološki slijediti razvitak Matoševa pjesništva, u kojem je epigramske fragmente nerijetko teško razlučiti od poezije u užem smislu, ovaj izbor oslanja se na kritičko izdanje njegovih Sabranih djela (Zagreb, 1973.) i tamošnja tekstološka i pravopisna rješenja, a pored toga će zainteresirani čitatelj tamo naći ne samo podatke o vremenu nastanka pojedinih pjesama i njihovim možebitnim varijantama, nego i tumač osoba, zgoda i povoda Matoševim epigramima i rugalicama.

Kako je rekao Tomislav Jonjić, te pjesme zaslužuju da im se stalno vraćamo. Pa evo danas jedan sonet i nekoliko tri epigrama...

1909.

Na vješalima. Suha kao prut.

Na uzničkome zidu. Zidu srama.

Pod njome crna zločinačka jama,

Ubijstva mjesto, tamno kao blud.

Ja vidjeh negdje ladanjski taj skut,

Jer takvo lice ima moja mama,

A slične oči neka krasna dama:

Na lijepo mjesto zaveo me put!

I mjesto nje u kobnu rupu skočih

I krvavim si njenim znojem smočih

Moj drski obraz kao suzama.

Jer Hrvatsku mi moju objesiše,

Ko lopova, dok njeno ime briše,

Za volju ne znam kome, žbir u uzama!

Veleizdajnik

Recite mi zašto je Khuen

Tako mio bečkoj bandi?

Zato jer je kod nas bio

Otac srpskoj propagandi.

Zagonetka

Novosti već postaše

Mađaronske stjenice,

Komu, bože, ostaše

Dečakove mjenice?

Čudna logika

Harambašić nije značaj,

Jerbo službu ima;

Šurmin, Gjalski je karakter,

Jer – – iz Pešte prima.