Search
  • AGM Blog

Posavski rašomon teško da bi Kurosawa bolje izrežirao


Rašomon, filmski klasik velikoga japanskog režisera Akire Kurosawe iz 1950. godine, vječito inspirira situacije s nepomirljivim i posve suprotnim stavovima o određenim događajima. Kurosawini likovi iznose svoje verzije događaja kojemu su svi svjedočili, ali su opisi međusobno kontradiktorni. Premda je sve tako dobro posloženo da se nema razloga sumnjati ni u jednu verziju

Bosanska Posavina i ratna zbivanja oko nje upravo su izvrsna podloga za “više istina”. Naime, pošto je godine 1992. Bosanka Posavina gotovo sva pala u ruke Srba, od tog su trenutka pa do danas u optjecaju brojne “istine” o tomu kako je došlo do pada i osobito tko je to područje zapravo izdao. Zašto su se branitelji gotovo bez ispaljenog metka i bez posebno opasnih nasrtaja četnika jednostavno povukli i odustali od daljnje obrane? Tko je i zašto srušio tamošnji most na Savi…

O tim kontroverzama pisalo se i dosad – ondašnje ratne nedoumice i suprotstavljenja tumačenja svako malo izazivaju znatiželju javnosti. No knjiga koju je priredio Vladimir Šeks, a koja uskoro u izdanju AGM-a islazi iz tiska pod naslovom Rašomon na Savi, donosi na više od tisuću stranica najopsežniji prikaz svih tih kontroverzi oko slučaja Bosanske Posavine, sa svim relevantnim dokumentima i transkriptima sastanaka, konferencija i ispitivanja aktera ratnih zbivanja. Posebno su pod lupom bili izravni vojni zapovjednici, čiji su se iskazi o pojedinim situacijama katkada toliko razlikovali da se možemo zapitati jesu li oni bili na istomu mjestu.

U Šeksovoj knjizi osjeća se nesumnjiva povijesna istina da je Republika Hrvatska odlučila vojno pomoći ugroženim Hrvatima Bosne i Hercegovine te da je njezinim naporima ipak zaustavljena srpska agresija na području Bosanske Posavine te je spriječeno da Srbi zauzmu još veći dio teritorija. No srpska dominacija većim dijelom Bosanske Posavine legalizirana je Daytonskim sporazumom i ponovno se pokazalo da međunarodna zajednica u konačnici uvijek priznaje stanje

zatečeno na terenu….

Međutim, kako je u predgovoru knjige napisao dr. sc. Ivica Miškulin, kao kod Kurosawe, ni kod Šeksa u ovoj knjizi nije baš sve istina, odnosno u moru onih koji tvrde da iznose kako se stvarno dogodilo nešto je blizu istini, nešto sadržava elemente istine, a nešto je suprotnost istini, odnosno tendenciozna laž ili nepažljiva površnost.”

Rašomon na Savi, kad se pročitaju iskazi, mišljenja i stavovi svih aktera koji su bili podvrgnuti istrazi posebno formiranåih komisija nakon sumnjivih i neriješenih ratnih ishoda – teško da bi ga i Kurosawa bolje izrežirao…